Mali princ-BIĆE SVJETLOSTI

Mali princ je princ pjesnika.
Njegovo je krhko kraljevstvo trajno jer to je kraljevstvo duha,čije su granice nevidljive i beskrajne.Pripadaju mu mnogi ljudi koji se međusobno ne poznaju ali vole malog princa zbog njegovog poštenja,dobrote i jednostavnosti.
Prvi puta sam upoznala malog princa kasnih šezdesetih.Već sam bila čula o njemu,približavao se polako ali s tihom slavom što najavljuje svece i proroke.Nije to bila bučna slava The Beatlesa,nego prije nešto nalik na šapat.
“Jeste li čitali Malog princa?”-pitali smo se ispod glasa,kao zavjerenici.Možda smo osjećali da je  njegovo biće dragocjeno i nježno i da ga se ne valja opteretiti razmetljivošću.
Kult o Malom princu stvarao se postupno u tišini.
Autor Malog princa,fran.pisac Antoine de Saint-Exupery rodio se 1900.god. u Lionu.Izgubio je oca kada su mu bile samo četiri godine a sa sedamnaest gubi najmlađeg brata,što ga se bolno dojmilo.S njim i sa sestrama proveo je neobično,skrovito i snovito djetinjstvo o kojem će jednom kasnije napisati:”..Potićem iz djetinjstva kao što netko potjeće iz neke zemlje.”
Odano je volio majku;pisma koja joj je uputio činit će poslije njegove smrti posebnu knjigu.U doba kad je Nebo još bilo prilično pusto i kad je letenje značilo neku vrstu romantike ali i opasne pustolovine,Antoine postaje pilotom.Živjelo se tada na starinski način,odnosi među letačima bili su prisniji.Ljudi su istraživali najskrivenije “srce noći”.Antoine prvi puta leti davne 1912.godine.Otada je u službi dviju strasti:letenja i pisanja.Prepliču se u njegovu samotničkom životu prirodno poput disanja.Osjetljiv i iznimno nadaren bavio se matematikom i tehničkim izumima.Taj ljubitelj životinja kao da je tražio bajkovit smisao u mrtvim stvarima.Već u njegovim ranijim djelima “Noćni let” 1931. i “Zemlja ljudi” 1939.nazire se Mali princ-biće svjetlosti.
Pronašao ga je u pustinji koju je opisivao kao da je crta vjetrom.
Nikakva korova nema u njegovim djelima.Uboge rečenice što se nadilju od pogrešno probranih i nagomilanih riječi strane su letačkom ukusu.Njegove su rečenice sažete i mudrošću odabrane.Zato su iz knjiga prešle u govor kao narodne poslovice:
“ODRASLI PONAVLJAJU UVIJEK ONO ŠTO IM SE KAŽE”-primjetio je mali princ koji nije ponavljao pitanja nego ih postavljao.
Da,odrasli vide i dive se onome što je viđeno,onome čemu se klanjaju ostali.Odrasli se uglavnom ne usuđuju razlikovati od večine.To je,možda,unosno,ali jednolično,otuđeno od pravih,istinskih,bitnih vrijednosti.
“ISTINA JE OČIMA NEVIDLJIVA:”- poučila je lisica malog princa.
Antoine je posvetio knjigu prijatelju Leonu Werthu,s napomenom;”kada je bio mali dječak”.Ta posveta u prvi tren bezazlena i umilna,ima znakovit smisao.Pisac s pravom sumnja u odrasle i želi da knjigu čitaju oni koji još nisu zaboravili da su bili djeca…..
Sve najljepše bajke i začudni romani potkraj tisućlječja,koje nam je izmaklo uz prijetnju neizmjerno dovitljivoga i konačnom licemjerju.Bore se porugom i podsmjehom protiv odrastanja,samo u djetinjstvu nalaze smjelost i čežnju za pustolovinom i promjenom.
Nakon ove,opsegom nevelike knjige,književnost za djecu više nikada neće biti ono što je prije bila.Nastao je jaz što ju je dijelio od književnosti za odrasle.Mali princ je priča u kojoj odrasli PREPOZNAJU a djeca SPOZNAJU.
Na putu prema planetu Zemlji,mali princ susreće vladara koji je svoj sićušni svijet obavio hermelinskim plaštom i besmislom prividne moči.”ODRASLI SU VRLO ČUDNI”-primjetio je mali princ.Ta mu se misao sve više potvrđivala u susretima s umišljenikom,pijancem,poslovnim čovjekom…Svi su ti likovi zapravo mehaničke lutke koje često krajnje ozbiljno čine besmislene pokrete i obavljaju besciljne poslove.Iz duhovne pustinje automatskog svijeta mali se princ spušta na Zemlju i stiže u pravu pustinju Saharu.Sve je već bilo spremno za taj čin.
“ZEMLJINA TEŽA UČINILA MI SE SNAŽNA KAO LJUBAV.”
“BIO SAM SMRTNIK,IZGUBLJEN IZMEĐU PIJESKA I ZVIJEZDA,SVJESTAN JEDINO DA DIŠEM…”
“MEĐUTIM,OTKRIO SAM DA SAM PUN SNOVA”
Tako se za svoje kultno djelo,objavljeno godinu dana poslije smrti 1943.godine pripremao pisac,obavijen oporim mirisom samoće…U SAHARI,LEŽEĆI NEZAŠTIĆEN IZMEĐU PIJESKA I ZVIJEZDA…
Već se u “Zemlji ljudi”ogao naslutiti krajolik kojim se poslije kreće mali princ.Kao da je sve bilo upisano i pripremljeno za njegov dolazak:i pustinja,i vulkani,i izvori,i ovce,i lisica,čak i zmija.
“Mali princ” počeo je živjeti tajno na Zemlji već u Zemlji Ljudi..Osamljen čovjek u pustinji kojem je prijetila smrt od žeđi,susreće malog princa-biće svjetlosti.U toj jednostavnoj priči kao da je sažeta sva tuga prošloga stoljeća.Razgovor dvaju bića osjetljivih magao je početi.Mnogo godina poslije,kada je Mali princ postao slavan i poznat,rečenice tih razgovora prenosile su se i u druge naizgled privlačnije i dopadljivije melodije.Ali one se usprkos raskoši filma i živosti kazališta,najbolje osjećaju u knjizi.Onako kako su napisane.
“GOVOR JE IZVOR SVIH NESPORAZUMA.”-
rekla je lisica princu.Pisac je dobro znao,pa zato njegovi junaci ne troše riječi uzalud.Samo je vrhunski majstor mogao s naizgled malo tkiva izgraditi čvrsto zdanje koje odolijeva prolaznosti.Mora se priznati,i to ohrabruje,da čovječanstvo ipak ima dobar ukus.Jer Mali princ uvijek iznova prijateljuje s novim naraštajima.U naoko jednostavnim razgovorima pilota i malog princa sudjelujemo i mi,čitatelji.Oni govore o onome što je najljepše u nama a što najčešće zatomljujemo i prikrivamo.
Na kraju burniga i okrutnoga stoljeća u maloj knjizi kao da je sažeta sva bitna mudrost,sve ono što odrasli ne žele priznati samima sebi (kao da je odrastanje neprestano ustrajanje u lažima o nama samima).Istine o kojima govori Mali princ one su istine što se priznaju u samoći i tišini,to su poštenje,iskrenost,odgovornost i ljubav bez kojih čovječanstvo nebi moglo opstati.
Vrijeme koje je uložio u svoju ružu učinilo je tu ružu jedinstvenom i dragocjenom.Mali princ joj se želi vratiti usprkos njezinoj hirovitosti.Pripitomio ju je,bio je za NJu odgovoran.Naknadno je shvatio nježnost i čar LJUBAVI kojim ga je nadahnjivala.
“RUŽE SU PUNE PROTURIJEČJA.ALI JA SAM BIO ODVIŠE MLAD DA BIH ZNAO VOLJETI”
povjerio se svome prijatelju u pustinji.
VELIKE LJUBAVI su uvijek blizu smrti.Povratak ruži bit će uvjetovan tjelesnim išćeznućem.Ona koja rješava sve zagonetke (smrt) pritom mu je pomogla.Mali princ odlazi na svoj mali planet.Kraj bajke je dvosmislen i ispunja nas tugom ali i neom smirenom vedrinom.Njegov trag ostati će zauvijek na Zemlji kao SVJETLUCANJE PIJESKA U PUSTINJI.I pisac će slijediti svoga zvjezdanog junaka i doslovno.Nestao je nad Sredozemljem 31.srpnja 1944.
“ONO ŠTO DAJE SMISAO ŽIVOTU,DAJE SMISAO I SMRTI.”
“”Mali princ” počinje živjeti trajno,smjeh koji je darovao svome odraslome prijatelju kao da i sada odzvanja zvjezdanim prostorima.
“IZGLEDATI ĆE KAO DA SAM UMRO,ALI TO NEĆE BITI ISTINA…”
“BITNO JE OČIMA NEVIDLJIVO,DOBRO SE VIDI SAMO SRCEM”
“…ONO ŠTO PUSTINJU ČINI LIJEPOM JEST SAZNANJE DA SE NEGDJE U NJOJ SKRIVA IZVOR.”
“I BAOBABI SU MALI DOK NE NARASTU”
“TAJANSTVENA JE ZEMLJA SUZA”
“NE POSTOJE TRGOVCI PRIJATELJIMA..”
“ČOVJEK MOŽE BITI USAMLJEN I MEĐU LJUDIMA..”
“TREBA PODNIJETI DVIJE TRI GUSJENICE AKO ŽELIŠ UPOZNATI LEPTIRE..”
Posjedovanje jest ljubav i odgovornost prema onome što se voli i vrijeme koje smo posvetili osobi jest zapravo LJUBAV.
LJUDI TREBAJU SPOZNATI ŠTO ZAPRAVO TRAŽE I ŠTO IH ČINI SRETNIMA I ONDA DATI SVE OD SEBE DA TU LJUBAV ZADRŽE.
Tek na Zemlji u pustinji mali princ spoznaje da su ljubav prijateljstvo i rad vrijednosti bez kojih čovjek ne može živjeti.Shvativši da ljubav treba izgrađivati strpljivo,nježno i polako jer je ona dragocjeni i dugotrajni proces uzimnnja od drugoga ali i davanja drugome,mali princ pristaje na smrt koja će ga vratiti njegovoj pravoj i jedinoj ljubavi krhkoj,koketnoj RUŽI na asteroidu B612.
Mali princ je na kraju naučio ljubiti,dati i uzeti ljubav,primiti je bez straha od fuzije,zajedništva i uništenja.
I odgovor za kraj??

Ne vjerujem da se stvarno pisac zabrinuo zbog brnjice za ovcu malog princa,koju je nacrtao bez remena.Jer ja vjerujem da je On znao da je LJUBAV malog princa prema ruži sasvim dovoljna da je štiti od požude agresivne ovce.

Pišćev strah je usmjeren k našim ružama i ovcama s brnjicama i pitanje je zapravo:
HOĆE LI SE NEBO NAD NAŠIM GLAVAMA UMJESTO ZVONKIM SMJEHOM OGLASITI SUZAMA jer će zemaljska ovca pojesti našu ružu?Hoče li se zaista sve promijeniti?
Hoće li LJUBAV nadvladati sva agresivna i uništavajuća stremljena čovjeka i civilizacijw??
Iskreno se nadam da DA.
(posvećeno mojoj ruži)
Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s