Zlostavljanje

Zlostavljanje je pojam koji se često ne razumije ali se veoma često uporabljuje u svakodnevnom životu.Čitam fonetsko značenje istoznačne eng.riječi:abuse:prevedeno znači psovanje,vrijeđanje,zloupotreba,nepravilna upotreba ali i izopačenost.
Dijelimo ga na fizičko,psihičko i emocionalno zlostavljanje.
Posljedice su kao što vjerojatno znamo introvertiranost,emocionalna nestabilnost,gubitak samopoštovanja,impotencija,sterilitet a često i uzročnik  razno raznih fobija,anksioznih stanja pa i same shizofrenije(cijepanje lićnosti).O fizičkim posljedicama ne bih govorila jer su to vanjski znaci lako uočljivi “golim okom”.
Osoba sam koja je doživjela zlostavljanje.I kao djevojčica,i kao udata žena i kasnije  u zrelim godinama.Zovem se Milena Nikolić.
Dugo sam to krila od drugih ljudi.Nisam mogla ni željela razgovarati o tome.Vjerovala sam da postoje osobe koje su predodređene da budu zlostavljane.Vjerovala sam da sam sama kriva i glavni uzročnik tome.Vjerovala sam da sam loša osoba sa veoma slabim karakterom.Sramila sam se sebe i svoje prošlosti.Mislila sam da se to samo meni događa i u filmovima.Dugi niz godina vjerovala sam i da me Bog kažnjava jer volim žene.
Danas,sada, prvi puta javno govorim o tome.Ne mogu više nositi strahove u sebi.I zato sada dijelim sa svima Vama koji dođete na ove stranice svoje veoma intimne trenutke u nadi da ću se se na ovaj način osloboditi svoga straha a i Vas upozoriti na tu temu.
Moje prvo emocionalno zlostavljanje se događalo kada sam bila beba.Rođena sam u veoma nestabilnom studentskom braku.Moja biološka majka me nije željela ali je željela udati se za moga biološkog oca.Nisu živjeli zajedno.On je dijelio stan kod sestre a ona je živjela kod majke.Često me ostavljala i napuštala.Bila sam neishranjena i voma bolesna kada me dala mlađoj sestri svoga muža.
U 9.toj godini sam i sudski bila usvojena.
Usvojena obitelj,otac pravoslavni prote(pok.) i majka(ujna po krvi) nisu radili razliku između mene i svoje kćeri.Bila sam odgajana strogo,u patrijahalno-kršćanskoj obitelji.
U 12.toj godini,kada  nikoga sem mene nije bilo u obiteljskom stanu silovao me je obiteljski prijatelj.
Moja mama nije povjerovala u to.Smatrala je da sam ga ja nečim izazvala.
(već u to vrijeme sam gledala i pomalo se zaljubljivala u školske kolegice,profesorice i rođake)
Izvukla me iz škole u poslala na psihijatrijsko vještaćenje kod kolege u Jankomir gdje sam učila i boravila do kraja školske godine.Ujedno tamo mi je i rečeno po prvi puta da sam njezina usvojena kći.
Po završetku osnovne,upisala sam gimnaziju.Tamo sam se na drugoj godini zaljubila u svoju razrednicu.U trćoj godini gimnazije sam priznala majci da volim žene i da sam zaljubljena u svoju profesoricu.Profesorica je završila na neplaćenom postdiplomskom školovanju u Engleskoj,a ja ponovo na psihijatriji u Jankomiru.Te jeseni se nisam više vratila kući,mojoj obitelji sam bila nepoželjna.Smjestili su me u Đački dom u Opatičkoj(u Zagrebu).
Kada sam napunila 18.tu roditelji su me se odrekli,sudski naravno.Neko vrijeme sam boravila u Prihvatilištu za odrasle u Zagrebu od kuda sam i upisala studij.Tamo upoznala budućeg muža.Izgledao je dobar(ah,kako nas oči znaju prevariti).Rekla sam mu da volim žene.Ponudio mi je zajednički život,mogućnost završetka studija,bolji život.Prihvatila sam.Pola godine je trajala moja radost.Nikada me nije dotakao,bio je pažljiv u svakom pogledu.Zaljubila sam se u djevojku sa koja nije mogla ostati trudna.Stoga sam trudna ostala ja sa mužem.Obećala mi je,bila je starija od mene,da ćemo zajedno živjeti sa našom budućom bebom.On se isprva složio i ponudio mi nastavak svoga prijateljstva.Preselila sam se u stan koji je ona našla za mene,trebala je preseliti se kasnije.Rodila sam.On je došao po mene i javio da je ona otputovala na skijanje sa zaručnikom(?!) i da će se vjenčati kroz pola godine i da svoju kćer nazovem po njoj.Muž me odveo doma sebi.I tada se sve promijenilo.
18 sljedećih godina sam provela u paklu na zemlji.Kada ga nisam slušala slijedile su kazne,vrijeđanja,psovanja,zabrana izlazaka,potajni (zbog djece) udarci,razbijanje arkada,guranje niz stepenice,prijetnje.I onda fizička silovanja,zaređale su trudnoće 1981,1982,1984,1986,1989,1994 i 1996.Znala sam pobjeći od kuće.No on me je uvijek nekako pronalazio i smišljao je još gore kazne.Jednom prilikom me je skoro gurnuo iz jurećeg vlaka,drogom prilikom kada me je doveo “kući” zavezao me je golu na psećji lanac i tako ostavio 7 dana.Napominjem da su djeca bila u drugim sobama i da nisam mogla govoriti jer mi je u usta natrpao krpu i zalijepio flasterom.
Pokušavala sam ga prijaviti na Centar za soc.rad.Tada,nisu postojale sigurne kuće.Žene su me morale same izboriti a ja to nisam bila u stanju.Uvijek sa prijetio da će mi oduzeti djecu,da će me strpati na psihijatrijski odjel gdje će zaboraviti svi da postojim.Što je najgore,pred drugima se činio jako pažljiv prema meni.Što je najgore pomagala mu je u svemu njegova majka.Ja sam bila pažena 24h od 24h.
Filmovi ne prikazuju stvarnost vjerujte mi,ja to dobro znam.Stvarnost,moja stvarnost je bila neuporedivo gora.
Moram sada prekinuti.Nastaviti ću kasnije.I danas  kada je to sve iza mene imam gorak osjećaj u ustima.Oprostite mi.
Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s